Izvor teksta: Službeni glasnik Republike Srbije
Ovaj tekst služi informativnim svrhama i nije zvanični izvor.
Srpski jezik i ćiriličko pismo, kao matično pismo, u skladu sa zakonom kojim se uređuje službena upotreba jezika i pisama, obavezno se upotrebljava u radu državnih organa, organa autonomnih pokrajina, gradova i opština, ustanova, privrednih društava i drugih organizacija kad vrše javna ovlašćenja, u radu javnih preduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad vrše poslove utvrđene zakonom kojim se uređuje službena upotreba jezika i pisama. U ustanovama i drugim oblicima organizovanja u oblasti obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na srpskom jeziku i ćiriličkom pismu, u skladu sa zakonima u oblasti obrazovanja. Srpski jezik i ćiriličko pismo, kao matično pismo, obavezno se upotrebljava i u radu i poslovanju, odnosno obavljanju delatnosti: 1) privrednih društava i drugih oblika organizovanja koji posluju odnosno obavljaju delatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala; 2) privrednih društava i drugih oblika organizovanja u oblasti naučnoistraživačke delatnosti koji se ne osnivaju po propisima o javnim službama a koji posluju odnosno obavljaju delatnost sa većinskim učešćem javnog kapitala; 3) profesionalnih i strukovnih udruženja koja predstavljaju svoju oblast na nacionalnom i međunarodnom nivou; 4) Javne medijske ustanove „Radio-televizija Srbije” i Javne medijske ustanove „Radio-televizija Vojvodine”, u skladu sa zakonom kojim se uređuju javni medijski servisi i ovim zakonom. Obavezna upotreba srpskog jezika i ćiriličkog pisma, kao matičnog pisma, od strane subjekata iz stava 3. ovog člana obuhvata i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena odnosno naziva, sedišta, delatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za upotrebu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uslova, ponuda, računa (faktura) i potvrda. Obavezna upotreba jezika i pisma u smislu st. 3. i 4. ovog člana ne odnosi se na: 1) privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma; 2) pisanje i upotrebu ličnih imena; 3) dvojezične publikacije, knjige i kompjuterske programe (osim njihovih opisa i uputstava); 4) prihvaćenu naučnu i tehničku terminologiju; 5) naučna i umetnička dela; 6) naučnu i obrazovnu delatnost škola na stranim jezicima, dvojezičkih škola, kurseva stranih jezika, u skladu sa posebnim propisima; 7) žigove i oznake geografskog porekla.
Želite detaljnije objašnjenje ovog člana?
Dobijte personalizovano tumačenje — besplatno.
Postavi pitanje