Izvor teksta: Službeni glasnik Republike Srbije
Ovaj tekst služi informativnim svrhama i nije zvanični izvor.
Član 137a
Privredno društvo ili preduzetnik može da obavlja limo servis ako poseduje rešenje opštinske, odnosno gradske uprave, odnosno uprave nadležne za poslove saobraćaja, kojim je utvrđeno da privredno društvo ili preduzetnik ispunjava uslove u pogledu sedišta propisane u članu 87a stav 1. ovog zakona, uslove u pogledu poslovnog ugleda propisane u članu 87g st. 1. i 2. ovog zakona, kao i uslove u pogledu vozila i vozača. Limo servis može se obavljati samo putničkim vozilima koja imaju jednu od sledećih karakteristika: 1) vozilo od istorijskog značaja (oldtajmer); 2) limuzina koja nije serijski proizvedena i ima dužinu najmanje 7 m; 3) vozilo visoke klase, odnosno luksuzno vozilo, osim vozila sa 7 + 1 i 8 + 1 mesta za sedenje, koje nije starije od pet godina i ima vrednost veću od 25.000 evra, izraženu u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja zahteva, odnosno koje nije starije od sedam godina i ima vrednost veću od 35.000 evra, izraženu u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja zahteva, s tim što se za vrednost vozila uzima kataloška vrednost vozila za koje je kao datum proizvodnje uzet datum podnošenja zahteva; 4) vozilo sa 7 + 1 ili 8 + 1 mesta za sedenje i ugrađenim digitalnim tahografom, ako ima emisiju izduvnih gasova nivoa najmanje „EURO 4ˮ. Putničko vozilo iz stava 2. tačka 4) ovog člana mora na bočnim stranama imati poslovno ime prevoznika i natpis „limo servisˮ. Primalac lizinga i zakupac putničkog vozila iz stava 2. tačka 4) ovog člana smatra se vlasnikom u pogledu prava i obaveza iz stava 3. ovog člana. Uslov u pogledu vozila ispunjava privredno društvo ili preduzetnik ako u vlasništvu ili lizingu ima najmanje jedno putničko vozilo iz stava 2. ovog člana. Ako ispunjava uslov iz stava 5. ovog člana, privredno društvo ili preduzetnik za obavljanje limo servisa može koristiti putnička vozila iz stava 2. ovog člana i po osnovu zakupa, koji ne može biti kraći od šest meseci. Ugovor o zakupu putničkog vozila mora biti overen kod organa nadležnog za overu, ako je jedna od ugovornih strana fizičko lice. Putnička vozila kojima se obavlja limo servis, a koja su uzeta u zakup, ne mogu se davati u podzakup. Uslov u pogledu vozača ispunjava privredno društvo ili preduzetnik, ako u radnom odnosu ima najmanje jednog vozača. Vozač putničkog vozila iz stava 2. tač. 1)–3) ovog člana mora da ima najmanje 21 godinu starosti, kao i da najmanje tri godine ima vozačku dozvolu V kategorije. Vozač putničkog vozila iz stava 2. tačka 4) ovog člana mora da ima kvalifikacionu karticu vozača ili vozačku dozvolu sa upisanim kodom „95”. Prevoznik je dužan da opštinskoj, odnosno gradskoj upravi, odnosno upravi nadležnoj za poslove saobraćaja, prijavi svaku promenu u pogledu sedišta i vozila koja su uneta u rešenje iz stava 1. ovog člana, u roku od 15 dana od dana nastale promene. Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, vodi evidenciju prevoznika koji imaju pravo na obavljanje limo servisa. Evidencija iz stava 13. ovog člana sadrži poslovno ime privrednog društva i preduzetnika, broj i datum rešenja iz stava 1. ovog člana i registarske oznake putničkih vozila kojima ima pravo da obavlja prevoz. Opštinska, odnosno gradska uprava, odnosno uprava nadležna za poslove saobraćaja, dužna je da dva puta godišnje dostavi Ministarstvu izveštaj o privrednim subjektima koji imaju pravo da obavljaju limo servis, sa podacima iz stava 14. ovog člana. Izveštaj iz stava 15. ovog člana za prvih šest meseci tekuće godine dostavlja se najkasnije do 15. jula tekuće godine, a za drugih šest meseci tekuće godine najkasnije do 15. januara naredne godine. Na privredna društva i preduzetnike iz stava 1. ovog člana koji obavljaju prevoz vozilima iz stava 2. tačka 4) ovog člana, kao i na fizička lica koja upravljaju ovim vozilima, primenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju radno vreme posade vozila u drumskom prevozu i tahografi. Protiv konačnog rešenja iz stava 1. ovog člana može se pokrenuti upravni spor.
Želite detaljnije objašnjenje ovog člana?
Dobijte personalizovano tumačenje konkretnog člana i njegov praktični značaj.
Postavi pitanje