Član 190

Ovlašćeni policijski službenici mogu i bez naredbe suda privesti lice zatečeno u vršenju prekršaja: 1) ako se identitet tog lica ne može utvrditi ili postoji potreba provere identiteta; 2) ako nema prebivalište ili boravište; 3) ako odlaskom u inostranstvo može izbeći odgovornost za prekršaj, a u pitanju su prekršaji za koje se ne može izdati prekršajni nalog; 4) ako se dovođenjem sprečava u nastavljanju izvršenja prekršaja, odnosno ako postoji opasnost da će neposredno nastaviti sa činjenjem prekršaja, ponoviti prekršaj ili da će izbeći prekršajni postupak. Privođenje osumnjičenog u slučajevima iz stava 1. ovog člana mora se izvršiti bez odlaganja. Ako je u slučajevima iz stava 1. ovog člana osumnjičeni zatečen u vršenju prekršaja i ne može se odmah privesti u sud, a postoje osnovi sumnje da će pobeći ili opasnost da će neposredno nastaviti da vrši prekršaje, ovlašćeni policijski službenik može osumnjičenog zadržati najduže 24 časa. U slučaju iz stava 3. ovog člana, ovlašćeni policijski službenik dužan je da bez odlaganja o zadržavanju obavesti lice po izboru zadržanog lica, kao i diplomatsko-konzularnog predstavnika države čiji je državljanin zadržan, odnosno predstavnika odgovarajuće međunarodne organizacije ako je zadržano lice izbeglica ili lice bez državljanstva. Izuzetno od stava 1. ovog člana mera zadržavanja se može maloletniku izreći samo naredbom suda. O privođenju osumnjičenog donosi se rešenje o zadržavanju. Protiv rešenja o zadržavanju okrivljeni i njegov branilac imaju pravo žalbe u roku od četiri časa od dostavljanja rešenja o zadržavanju. O žalbi odlučuje sudija pojedinac mesno nadležnog prekršajnog suda u roku od četiri časa od prijema žalbe. Žalba ne zadržava izvršenje rešenja. Odredbe st. 6. do 9. ovog člana primenjuju se i na zadržavanje lica pod dejstvom alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci.