Član 36

Obveznik koji se bavi prometom polovnih dobara, uključujući polovna motorna vozila, umetničkih dela, kolekcionarskih dobara i antikviteta, može da utvrdi osnovicu kao razliku između prodajne i nabavne cene dobra (u daljem tekstu: oporezivanje razlike), uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici. Obveznikom iz stava 1. ovog člana smatra se obveznik koji, u okviru svoje delatnosti i s ciljem dalje prodaje, nabavlja u Republici ili uvozi dobra iz stava 1. ovog člana. Osnovica iz stava 1. ovog člana primenjuje se ako kod nabavke dobara njihov isporučilac nije dugovao PDV ili je koristio oporezivanje razlike iz stava 1. ovog člana, kao i u slučaju uvoza dobara na koji je obračunat i plaćen PDV. U slučajevima iz člana 4. stav 4. ovog zakona, kao prodajna cena za izračunavanje razlike smatra se vrednost iz člana 18. st. 1. i 3. ovog zakona. Kod prometa dobara iz stava 1. ovog člana na koji se primenjuje oporezivanje razlike, obveznik ne može iskazivati PDV u računima ili drugim dokumentima. Obveznik nema pravo na odbitak prethodnog poreza za dobra iz stava 1. ovog člana koja su uvezena, kao i za dobra i usluge koji su u neposrednoj vezi sa dobrima iz stava 1. ovog člana, kod čijeg prometa primenjuje oporezivanje razlike. Polovnim dobrima iz stava 1. ovog člana ne smatraju se sekundarne sirovine iz člana 10. stav 2. tačka 1) ovog zakona. Obveznik iz stava 2. ovog člana koji vrši promet dobara iz stava 1. ovog člana za koji utvrđuje osnovicu u skladu sa članom 17, odnosno članom 18. st. 1. i 3. ovog zakona i promet dobara iz stava 1. ovog člana za koji primenjuje oporezivanje razlike, dužan je da u svojoj evidenciji odvojeno iskaže podatke o tim prometima. Od dana početka primene ovog zakona poreskim punomoćjima datim licima iz člana 10. stav 1. tačka 2) Zakona o porezu na dodatu vrednost prestaje pravno dejstvo. Ministar bliže uređuje šta se smatra polovnim dobrima, umetničkim delom, kolekcionarskim dobrom i antikvitetom iz stava 1. ovog člana.