Izvor teksta: Službeni glasnik Republike Srbije
Ovaj tekst služi informativnim svrhama i nije zvanični izvor.
Na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP iskazuju kao prihod, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, pod uslovom: 1) da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika; 2) da su ta potraživanja u knjigama poreskog obveznika otpisana kao nenaplativa; 3) da poreski obveznik pruži dokaze da su potraživanja utužena, odnosno da je pokrenut izvršni postupak radi naplate potraživanja, ili da su potraživanja prijavljena u likvidacionom ili stečajnom postupku nad dužnikom. Na teret rashoda priznaje se i otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja se u skladu sa propisima o računovodstvu i MRS, odnosno MSFI i MSFI za MSP ne iskazuju kao prihod, osim potraživanja iz člana 7a tačka 2) ovog zakona, ukoliko obveznik ispuni uslove propisane odredbama stava 1. tač. 2) i 3) ovog člana. Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana, na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja, pod uslovom da su ta potraživanja obuhvaćena finansijskim restrukturiranjem, sprovedenim na način propisan zakonom koji uređuje sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava. Izuzetno od st. 1. i 2. ovog člana, na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja koja su obuhvaćena usvojenim unapred pripremljenim planom reorganizacije, koji je potvrđen pravosnažnim rešenjem donetim u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečaj. Na teret rashoda priznaje se otpis vrednosti pojedinačnih potraživanja za koja su ispunjeni uslovi iz stava 1. tač. 1) i 2), odnosno stava 2. ovog člana, pod uslovom da su troškovi utuženja pojedinačnog dužnika veći od ukupnog iznosa potraživanja od tog dužnika. Pod troškovima utuženja u smislu stava 5. ovog člana smatraju se takse i drugi javni prihodi koji se plaćaju za podnošenje tužbe u skladu sa Zakonom kojim se uređuju sudske takse. Na teret rashoda priznaje se ispravka vrednosti pojedinačnih potraživanja iz st. 1. i 2. ovog člana, ako je od roka za njihovu naplatu, odnosno realizaciju, do kraja poreskog perioda prošlo najmanje 60 dana. Za iznos rashoda po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja iz stava 7. ovog člana koji su bili priznati u poreskom bilansu, uvećavaju se prihodi u poreskom bilansu u poreskom periodu u kome obveznik izvrši otpis vrednosti istih potraživanja, ako nije kumulativno ispunio uslove iz stava 1, odnosno stava 2, odnosno iz stava 5. ovog člana. Rashod koji nije bio priznat po osnovu ispravke vrednosti pojedinačnih potraživanja u poreskom periodu u kom je iskazan, priznaje se u poreskom periodu u kom su ispunjeni uslovi iz stava 1, odnosno stava 2, odnosno stava 7. ovog člana. Sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja iz st. 1, 2, 3, 4, 5, 7. i 9. ovog člana koja su priznata kao rashod, a koja se kasnije naplate ili za koja poverilac povuče tužbu, predlog za izvršenje, odnosno prijavu potraživanja, u momentu naplate ili povlačenja tužbe, predloga za izvršenje, odnosno prijave potraživanja, ulaze u prihode poreskog obveznika. Sva otpisana, ispravljena i druga potraživanja koja nisu priznata kao rashod, a koja se kasnije naplate, u momentu naplate ne ulaze u prihode poreskog obveznika.
Želite detaljnije objašnjenje ovog člana?
Dobijte personalizovano tumačenje — besplatno.
Postavi pitanje