Izvor teksta: Službeni glasnik Republike Srbije

Ovaj tekst služi informativnim svrhama i nije zvanični izvor.

Obaveza po osnovu poreza na imovinu nastaje najranijim od sledećih dana: danom sticanja prava na koje se porez na imovinu plaća u skladu sa članom 2. stav 1. i članom 2a ovog zakona, danom uspostavljanja državine kad se porez plaća na državinu, danom početka korišćenja, danom osposobljavanja, danom izdavanja upotrebne dozvole, odnosno danom omogućavanja korišćenja imovine na drugi način. Kad je pravo iz stava 1. ovog člana stečeno na objektu u izgradnji koji nije osposobljen za korišćenje, ne koristi se i za koji nije izdata upotrebna dozvola, obaveza po osnovu poreza na imovinu za taj objekat nastaje najranijim od sledećih dana: danom početka korišćenja, danom osposobljavanja, danom izdavanja upotrebne dozvole, odnosno danom omogućavanja korišćenja objekta na drugi način (uključujući uspostavljanje državine), osim u slučaju iz st. 3. i 4. ovog člana. Poreska obaveza za zgradu u izgradnji površine preko 500 m² (osim u slučaju iz stava 10. ovog člana), odnosno za posebni deo zgrade koji predstavlja tehničku i funkcionalnu celinu površine preko 500 m² koji se dograđuje ili nadgrađuje, koja nije osposobljena za korišćenje i ne koristi se (u daljem tekstu: zgrada), na čijoj izgradnji, dogradnji ili nadgradnji (u daljem tekstu: izgradnja) su izvedeni grubi građevinski radovi sa konstruktivnim sklopom (temelj, stubovi sa gredama ili zidovi, tavanica, sa ili bez krova, sa ili bez završene fasade, sa ili bez postavljene spoljne stolarije i izvedenih podopolagačkih radova), nastaje počev od 1. januara naredne godine u odnosu na godinu: 1) u kojoj je isteklo pet godina od dana pravosnažnosti prve građevinske dozvole ili odobrenja za izgradnju te zgrade (u daljem tekstu: građevinska dozvola), odnosno sedam godina od dana pravosnažnosti prve građevinske dozvole za tu zgradu, ako je rešenjem nadležnog organa odobreno da građevinska dozvola ostaje na pravnoj snazi još dve godine po isticanju pet godina od dana njene pravosnažnosti; 2) završetka izgradnje konstruktivnog sklopa, ako građevinska dozvola nije izdata. Za zgrade iz stava 3. ovog člana za koje je do 31. decembra 2018. godine protekao duži period od perioda koji opredeljuje nastanak poreske obaveze u skladu sa tom odredbom, poreska obaveza nastaje 1. januara 2019. godine. Na nastanak poreske obaveze u skladu sa st. 3. i 4. ovog člana nije od uticaja da li je za zgradu, odnosno posebni deo zgrade, menjano rešenje o građevinskoj dozvoli usled promene investitora ili promena u toku građenja, odnosno da li je prilikom izvođenja radova odstupljeno od izdate građevinske dozvole. Izuzetno od st. 3. do 5. ovog člana, za zgrade za koje je izdato rešenje o posebnoj građevinskoj dozvoli za izvođenje pripremnih radova, rok iz stava 3. tačka 1) ovog člana počinje da teče od dana pravosnažnosti građevinske dozvole za izgradnju, a ako je ta dozvola izdata za dve odvojene faze izgradnje – od dana pravosnažnosti građevinske dozvole za drugu fazu izgradnje. Za svrhu oporezivanja porezom na imovinu, danom sticanja prava smatra se: 1) kad je osnov sticanja pravni posao – dan zaključenja pravnog posla, osim: (1) kad se pravo stiče na nepokretnosti kao budućoj stvari, danom sticanja prava smatra se raniji od sledećih dana: dan upisa stečenog prava u odgovarajućem katastru ili dan primopredaje, odnosno dan stupanja u posed te nepokretnosti; (2) kad je osnov sticanja ugovor o doživotnom izdržavanju, danom sticanja prava smatra se dan smrti primaoca izdržavanja, osim kad je doživotno izdržavanje ugovoreno, i to: – u korist više lica, tako da se svojina prenosi na davaoca izdržavanja danom smrti poslednjeg primaoca izdržavanja, odnosno ugovorom određenog primaoca izdržavanja, danom sticanja prava smatra se dan smrti lica kojim se vrši prenos prava svojine na davaoca izdržavanja; – u korist trećeg lica tako da svojina prelazi na davaoca izdržavanja danom smrti lica sa kojim je davalac izdržavanja zaključio ugovor (u daljem tekstu: saugovarač), danom sticanja prava smatra se dan smrti saugovarača; 3) kad je osnov sticanja ugovor o statusnoj promeni – dan registracije statusne promene, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija; 2) kad je osnov sticanja pojedinačni akt nadležnog organa uprave ili drugog organa ili lica sa javnim ovlašćenjem, odnosno odluka suda (uključujući odluku kojom se utvrđuje da je pravo stečeno održajem) – dan pravosnažnosti tog akta, odnosno te odluke, osim u slučaju iz tačke 3) ovog stava; 3) kad je osnov sticanja pravosnažni akt kojim su oglašeni naslednici zaostavštine – dan smrti ostavioca; 4) kad je osnov sticanja plan podele u statusnoj promeni – dan registracije statusne promene, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija; 5) kad je osnov sticanja odluka o raspodeli likvidacionog ostatka – dan donošenja odluke, a ako je protiv te odluke vođen spor – danom pravosnažnosti odluke kojom je okončan spor u vezi raspodele likvidacionog ostatka; 6) kod sticanja prava po samom zakonu na dan određen zakonom – dan određen zakonom po osnovu koga se pravo stiče. Kad supružnik pravo zajedničke svojine, odnosno susvojine na nepokretnosti stiče na osnovu teretnog pravnog posla u kome nije saugovarač, koji je zaključio njegov supružnik (u daljem tekstu: supružnik ugovarač), a u ispravi o potvrđivanju (solemnizaciji) tog pravnog posla su navedeni podaci o postojanju braka i supružniku u momentu nastanka te isprave, a nije data izjava oba supružnika da je to posebna imovina supružnika ugovarača niti da su supružnici bračnim ugovorom drugačije regulisali pitanje sticanja zajedničke ili posebne imovine, danom sticanja prava supružnika koji nije saugovarač smatra se dan iz stava 7. tačka 1) ovog člana. Kad supružnik pravo zajedničke svojine, odnosno susvojine, na nepokretnosti na kojoj je imalac prava svojine njegov supružnik stiče na osnovu izjave oba supružnika da je to zajednička svojina oba supružnika, danom sticanja prava smatra se dan potvrđivanja (solemnizacije) te izjave od strane javnog beležnika, a ako je ta izjava data u formi javnobeležničkog zapisa – dan sačinjavanja tog zapisa. Poreska obaveza u skladu sa st. 3–6. ovog člana ne nastaje za zgradu: 1) koja se smatra ekonomskim objektom, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja; 2) koja je po vrsti zgrada za čiju izgradnju građevinsku dozvolu izdaje ministarstvo nadležno za poslove građevinarstva, odnosno nadležni organ autonomne pokrajine kao povereni posao, u skladu sa zakonom kojim se uređuju planiranje i izgradnja, osim za zgradu: (1) u granicama nepokretnog kulturnog dobra od izuzetnog značaja i kulturnog dobra upisanog u listu svetske kulturne i prirodne baštine; (2) u zaštićenoj okolini kulturnog dobra od izuzetnog značaja sa određenim granicama katastarskih parcela i zgradu u zaštićenoj okolini kulturnog dobra upisanog u listu svetske kulturne i prirodne baštine; (3) u zaštićenom području u skladu sa aktom o zaštiti kulturnih dobara, u skladu sa zakonom; (4) u granicama nacionalnog parka i u granicama zaštite zaštićenog prirodnog dobra od izuzetnog značaja, u skladu sa zakonom; (5) koja se gradi na teritoriji dve ili više jedinica lokalnih samouprava. Kad imalac prava, držalac ili korisnik iz člana 2. stav 1. tač. 1) i 3) ovog zakona na zemljištu površine do deset ari stekne pravo, državinu ili korišćenje na graničnom zemljištu, nakon čega je površina te fizičke celine zemljišta preko deset ari, poreska obaveza za to zemljište nastaje danom sticanja prava, državine ili korišćenja na graničnom zemljištu. Na nastanak poreske obaveze za objekat nije od uticaja vrsta dozvole za izgradnju objekta (trajni objekti, privremeni objekti i sl.), odnosno da li je izvršen upis objekta i prava na njemu u odgovarajućem katastru, odnosno vrsta tog upisa, osim u slučaju upisa stečenog prava na nepokretnosti pre primopredaje iz stava 7. tačka 1) podtačka (1) ovog člana.

Želite detaljnije objašnjenje ovog člana?

Dobijte personalizovano tumačenje — besplatno.

Postavi pitanje