Član 116

Društvo za osiguranje je dužno da, na kraju obračunskog perioda, obrazuje, odnosno obračuna tehničke rezerve dovoljne za pokriće svih obaveza iz ugovora o osiguranju, na način i u rokovima utvrđenim ovim zakonom. Društvo za osiguranje, zavisno od vrsta osiguranja kojima se bavi, obrazuje sledeće tehničke rezerve: 1) rezerve za prenosne premije; 2) rezerve za neistekle rizike; 3) rezerve za bonuse i popuste; 4) rezervisane štete; 5) matematičku rezervu; 6) rezervu za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku; 7) rezerve za izravnanje rizika. Pored rezervi iz stava 2. ovog člana, društvo za osiguranje obrazuje i druge tehničke rezerve – za očekivane buduće obaveze i rizike za koje se ne obrazuje nijedna od tehničkih rezervi iz tog stava. Tehničke rezerve se iskazuju po vrstama osiguranja, odvojeno za životna i odvojeno za neživotna osiguranja. Društvo za osiguranje tehničke rezerve obračunava oprezno, pouzdano i objektivno, korišćenjem načela aktuarske struke, pravila struke osiguranja i odgovarajućih podataka o karakteristikama portfelja osiguranja i rizicima koji se preuzimaju. Pri obračunu tehničkih rezervi društvo za osiguranje uzima u obzir prava koja osiguranik ili korisnik osiguranja može imati po osnovu ugovora o osiguranju, a naročito naknade u vezi sa zaključenim ugovorima o osiguranju i njihovo očekivano povećanje. Društvo za osiguranje je dužno da proverava da li su tehničke rezerve dovoljne, odnosno adekvatne za pokriće svih obaveza iz ugovora o osiguranju i da, na zahtev Narodne banke Srbije, dostavi rezultate te provere, kao i dokumente i informacije korišćene za obračun adekvatnosti tehničkih rezervi. Narodna banka Srbije propisuje kriterijume, način i rokove obračunavanja tehničkih rezervi.