Izvor teksta: Službeni glasnik Republike Srbije

Ovaj tekst služi informativnim svrhama i nije zvanični izvor.

Član 22

Dozvola može prestati da važi, ako: 1) istekne rok na koji je izdata; 2) operater to zahteva; 3) operater ne započne rad postrojenja u roku od 12 meseci od dana dobijanja dozvole, a ne podnese zahtev za izmenu uslova iz dozvole u tom periodu; 4) operater prestane da ispunjava neki od uslova koji je utvrđen dozvolom; 5) operater nema tehničkih i finansijskih sredstava za zadovoljavajuće ispunjavanje svojih obaveza utvrđenih dozvolom; 6) nadležni organ utvrdi da je operater u zahtevu za izdavanje dozvole podneo netačne podatke ili falsifikovao dokumenta od značaja za izdavanje dozvole ili operater neprestano odlaže krajnji rok za podnošenje traženih podataka, kao i u drugim slučajevima koje utvrdi inspektor; 7) operater ne vrši monitoring i ne dostavlja podatke u skladu sa ovim zakonom; 8) operater u ostavljenom roku ne postupi po zahtevu inspektora ili ne preduzme naložene mere; 9) operater bude dva puta uzastopno kažnjen za privredni prestup ili prekršaj u skladu sa ovim ili posebnim zakonom; 10) je pokrenut stečajni postupak, a aktivnost ne nastavi drugi operater. Nadležni organ zaključkom pokreće postupak za prestanak važenja dozvole i o tome obaveštava operatera u roku od pet dana od dana pokretanja postupka uz obrazloženje razloga za pokretanje postupka. Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana operater može izjaviti žalbu u roku od osam dana od dana prijema zaključka. Rešenje o prestanku važenja dozvole je konačno u upravnom postupku. Protiv rešenja o prestanku važenja dozvole operater može pokrenuti upravni spor. Rešenjem o prestanku važenja dozvole utvrđuju se i obavezne mere staranja o postrojenju i lokaciji posle prestanka aktivnosti oparetatera da bi se izbegao rizik po životnu sredinu, zdravlje ljudi i materijalna dobra.

Želite detaljnije objašnjenje ovog člana?

Dobijte personalizovano tumačenje konkretnog člana i njegov praktični značaj.

Postavi pitanje